Članci

 

 

Pozdrav svim mojim prijateljima i prijateljima yoge,

o yogi/ jogi ste čuli gotovo sve-koliko je korisno vježbati yogu, kakve su sjajne dobrobiti za tijelo, um, duh i dušu..

Ovdje ću vam iz vlastitog iskustva, kao instruktorka i višegodišnja vježbačica yoge, probati ponešto i prenijeti .

U tinejdžerskim godinama zaradila sam skolioziu kičme -znate ono -teška torba, učenje i nepravilno sjedenje u školi, kod kuće takođe. U to doba  aktivno sam trenirala košarku, tako da je i onaj poznati košarkaški stav dodatno doprinjeo da ta skolioza postaje sve vidljiva.

 Krenula sam samostalno sa vježbama yoge prema jednom priručniku kojega sam našla pored kontejnera. Slučajnost?  Bila sam jako uporna sa vježbama yoge. Neke asane su me potpuno fascinirale. Sve te silne mogućnosti da se tijelo postavi u određeni položaj koji je izgledao tako zahtjevan. Uživala sam u čestom vježbanju yoge, a moje stanje sa kičmom se sasvim popravilo. Danas imam sasvim pravilno držanje tijela, ali nastavila sam vježbati i dalje..Jednostavno zato jer je yoga  postala moja nasušna potreba.

Vježbajući yogu osjetila sam dublju povezanost sa prirodom, ljudima i životinjama. Doživjela sam, a potom i shvatila-svi zaista jesmo JEDNO!

Proučavajući kasnije dublje istine o yogi i provodeći duhovnu praksu i meditaciju spoznala sam da je upravo nenasilje prvi i osnovni princip yoge i duhovnosti.Odmah nakon te spoznaje vegeterijanizam je postao moj životni stil, a ne samo način ishrane, i moje ponašanje se samim tim što više nisam jela hranu koja se priprema od životinjskih leševa, nekako samo od sebe, polako mijenjalo. Od jedne ratoborne djevojčice koja se takmičila sa dječacima, postajala sam jedna sasvim blaga djevojka. 🙂 Začudno! Transformacija za moje roditelje i prijatelje bila je više nego očita.

U toku studija, yoga mi je takodje pomagala da postižem bolju koncentraciju na ono što sam učila. Memorija mi je bila odlična, a stresa pred ispite gotovo da nije ni bilo. U toku posla kojim sam se bavila nakon mog prvog studija- kao dipl. socijalna radnica, vidjela sam šta sve sekiracija i stres mogu da urade ljudima. Često su se moje kolegice razboljevale, nekoliko njih čak je i preminulo od kancera kome je najveći uzrok upravo stres. Nažalost, nisu se znale nositi sa teškim emocionalnim naporima na poslu.

Vježbanja yoge zbog silnih obaveza bilo je sve manje i manje, stresa sve više i više i eto tako sam jednostavno i ja u svemu ovome fasovala jedan problem. S vremena na vrijeme dobijala sam apsanse-blagi oblik odsutnosti. Pogled bi mi se izgubio ili zaledio. Izgledala sam na nekoliko trenutaka, pa ponekad čak i do minute sasvim odsutna duhom. Kao da sam bila negdje drugdje!! Ljudi oko mene bi se ponekad znali uplašiti te moje neprisutnosti duha u tijelu.  Doktori su počeli sa svojim davanjem teških dijagnoza i prognoza, sa prepisivanjem teških medikamenata koje sam prema njima trebala piti čitav život.

Nisam se prepuštala očaju. Krenula sam još intenzivnije prakticirati svoje znanje iz yoge. Svako jutro i svako popodne sam duboko i pravilno yogijski DISALA! Disala sam nekoliko vrsta pranayama  i nećete vjerovati-samo disanje i dragi Bog mi je bilo ovdje jedino što mi je zaista i pomoglo.Taj problem sa apsansima jednostavno je NESTAO!

Slike mozga na raznim uređajima su ponovno pokazivale savršeno zdravlje! Ove tehnike disanja su redovne na svim mojim časovima yoge ! 

I ponovno se doktori nisu mogli načuditi-kako i zašto sam ozdravila-jer oni ne poznaju više tu riječ-kod njih postoji samo terapija!..Kakve li sam to lijekove( “inozemne možda”  🙂 ) pila , šta mi je pomoglo, koje travke li sam pila i kojim babama sam išla na skidanje čini..Svim doktorima sam rekla-“dragi moji učeni doktori, pa vi pojma nemate šta sve može pravilno disanje. Kad biste naučili ljude da pravilno dišu, mnogi vas više ne bi ni trebali!”

 

Opisati ću vam samo još jedan lični problem gdje mi je ponovno pomoglo yogijsko disanje. Jutro jedne hladne zime prije 9 godina sam imala nekih neodgodivih obaveza. Kao često puta do tada-oprala sam kosu i izišla van. Bilo je -18 C i  lice mi se bukvalno smrzavalo…Dugo sam ostala napolju. I već pogađate. Šok nakon buđenja slijedećeg jutra bio je veliki.. Lijeva strana moga lica, tačnije-sve tri nervne grane su bile potpuno ukočene! Dobila sam paresis facialis. Otrčala sam na kliniku, jednu, potom drugu..pa silne terapije, injekcije..10 dana ludila i straha-“šta ako mi to tako ostane”…

Jedan simpatični doktor mi je rekao da se molim Bogu-pomalo ironično i da se smijem što češće..Poslušala sam oba njegova savjeta.I to iz sveg srca radila sam i jedno i drugo! Molitve-jer kad je muka mi smrtnici imamo strašno veliku potrebu za obraćanje  Njemu :)( mnogi samo tada !), a nakon molitve i  meditacija trči odmah u društvo: ta lijek mi je prepisao doktor: HUMOR!! Ovaj savjet me se tako dobro primio.

I tako sam vam ja nastojala biti što češće sa nekoliko mojih dragih i što je najvažnije vedrih i za zezanje spremnih prijateljica. 

Nakon toga-svom snagom vježbala sam yogu i pranayamu! I  to po više sati dnevno!..Sedmog, tog biblijskog dana,  moji nervi u toku intenzivne pranayame počeli su da se bude iz hibernacije. Prvo se javio mali nerv ispod lijevog oka..to su bili pokreti koji su meni nalikovali na na pomjeranje cijelog Univerzuma!

Potom  se ukazala jedna sićušna bora..O kako volim svoje bore ispod očiju, nećete mi vjerovati!! Lice mi se već 10.dan potuno vratilo u normalu. Danas nemam nikakvih vidljvih posljedica te paralize lica. Tek poneka bora viška 🙂

Veoma sam zahvalna nauci yoge za moje fizičko i mentalno zdravlje, za moju energiju i vitalnost. Svoja znanja i ljubav prema yogi nadam se da uspijevam udahnuti mojim prijateljima, kao i polaznicama  na mojim časovima.

love, Amela